Predrag Peđa Damnjanović, glumac koga mališani obožavaju

Poznati na auto moto svetu Vesti
Ćaoooos Peđa. Zahvaljujemo se na izdvojenom vremenu, baš smo se radovali ćaskanju sa tobom. Za početak, hajde da se posetioci portala www.auto-moto-svet.rs zvanično upoznaju sa likom i delom Peđe Damnjanovića. Ko je on ustvari ? 🙂
-Peđa Damnjanović je cool tata, zaljubljenik u prirodu,( malo manje društvo), voli životinje, mnogo voli sve grane svog posla, nadam se dobar suprug, brat, sin…
Otac si troje dece, verujem da ti je komforno i praktično vozilo preko potrebno u porodičnoj svakodnevnici. Izuzev toga, prema kojem četvorotočkašu gajiš najviše simpatija ?
-Zasijale su mi oči na trenutak, jer čitajući prvi deo pitanja: “verujem da ti je komforno i praktično vozilo preko potrebno” na trenutak sam pomislio da sledi “mi vam poklanjamo vašeg omiljenog četvorotočkaša “😄 pošto nije, ostaje mi samo da kažem da ste u pravu, veliki auto imam već desetak godina upravo zbog dece, udobnosti, sigurnosti i stabilnosti. Nekada je to bio Citroen Picasso, sada je Citroen Picasso C4, a iskreno se nadam da će vrlo uskoro moj ljubimac biti Peugeot 3008, makar 2017. godište.
Mi koji smo pratili tvoj rad, znamo da si radio dosta sinhronizacija za crtaće, pa u vezi s tim misliš li da ti bolje to leži ili se više vidiš u živim ulogama ?
-Već 12 godina sam svakodnevno u studiju za sinhronizaciju crtanog i igranog programa, to je grana posla koja ima odličan kontinuitet i posao koji sam počeo da radim zbog svoje dece, posao koji jako poštujem, ipak 12 godina je mnogo sati provedenih u studiju, osećam da je vreme da prepolovim rad u sinhronizaciji, televiziju volim najviše i uvek joj dajem prednost, ali film i pozorište nisu mnogo koraka iza.
Istraživali smo malo o tvojim glumačkim počecima.Serija “Jelena” je bila tvoje prvo televizijsko pojavljivanje širem auditorijumu. Misliš li da nam fale takve serije ili ne ?
-Serija Jelena bi sad imala neverovatnu gledanost na kom god kanalu da se emituje, nju je publika obožavala, bila je prva takva serija sa našim glumcima i bilo je neobično gledati taj format, ali i vrlo intrigantno.
Znamo da si bio Aladin, Krilin, Po,Kvazimodo…a,ne znamo da li si nekada bio vozač nekog “opasnog automobila” za potrebe uloge? Ako nisi, i ukaže se prilika, da li bi preuzeo odgovornost ili pak ustupio mesto kaskaderu?
-U filmu:”Hotel beograd” se vozim u “opasnom” BMWu, ali i u opasnom Spačeku, jedva čekam da vidite te scene.

Vozio sam se u Ladi za potrebe snimanja filma Najlepša je zemlja moja, vožnja je bila toliko opasna, da su za poslednje tejkove razmišljali da uzmu kaskadere.
Kao i većini tvojih kolega glumaca, sigurna sam da ti je muzika jedna od bitnijih stavki u životu. Šta je ono što se čuje sa tvog radija u toku vožnje ?
-Pošto moji klinci ulaze u pubertet, najčešće se čuje njihov program trep i pop strani, mislim da je to radio S2, ali umemo da se povežemo na blutut i da na YT odvrnemo nekog narodnjaka.
Vrlo mlad si počeo da voziš, pa reci nam koji ti je bio prvi automobil, i da li je upravo on bio ostvarenje tvojih dečačkih snova?
-Vratili ste me u jedan od lepših perioda mog života…detinjstvo…ja sam od malih nogu želeo da vozim auto, pa sam tako položio za vožnju pre osamnaeste godine, ali pet, šest, sedaaam godina pre toga sam vozio prvi put auto i u pitanju je bila Škoda 105L, automobil koji je vozio moj otac.
Pošto sam imao 12…13 godina, auto sam vozio po lokalnim putevima, brdima i selima, često su to bili neasfaltirani, zemljani putevi, pored i kroz šume, zato što tu gotovo da nije postojala šansa da me zaustavi policija.😅
Za kraj intervjua, sada nam je to već tradicija, svakog sagovornika zamolimo da kaže neku lepu motivacionu poruku. Pa, izvoli..
Volim ovakva pitanja jer uvek iskoristim priliku da ispromovišem prirodu, reku, život u skladu sa prirodom, jer ako uskoro ne shvatimo značaj prirode, ne piše nam se dobro. Pošto ja svakog dana provodim vreme na svom splavu ( Kuća na vodi Barič) u Bariču, šaljem vam motivacionu poruku koju sam pre desetak godina čuo od jednog starog alasa na reci: Svaki čovek ima određeni broj dana u životu. Vreme provedeno na reci ne računa se u konačan zbir.😉
intervju pripremila: Ana Popović
fotografije: lična arhiva Predrag Peđa Damnjanović

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *