Mercedes-Benz CW311 – inspiracija vrhunskog dizajnera

Prošlost na točkovima Vesti zanimljivosti
Mercedes-Benz CW311 dizajnirao je Eberhard Schulz i svetlost dana je ugledao 1979. godine. Napravljen u garaži Rainera Buchmanna u Nemačkoj vrlo bryo je postao automobil na posterima tinejdžera širom sveta.
Schulz, rođen 23. septembra 1940. godine počeo je da gradi svoj automobil u velikoj vešernici u Klostermooru u istočnoj Friziji. Ovaj prvi napor nazvan je Erator GT, koji je bio kupe srednjeg motora sa zavarenim svemirskim okvirom od čeličnih cevi, na koji je bilo zalepljeno telo od fiberglasa.
Tokom svog razvoja Erator je pravio sa tri agregata.
Prvi je 1,6-litarski VW motor, zatim 2,3-litarski V6 iz Ford Capri-a, na kraju 5-litarski V8 iz Mercedesa.
Erator nije ostao ne zapažen tako da ga je vrlo brzo došlo do intervjua Schulz-a sa Mercedes Benz-om i Porsche-om.
Iako ga je angažovao Porsche, nastavio da radi za Rainera Buchmanna u njegovoj kultnoj firmi za podešavanje i dizajn „B&B“. U toj garaži je i nastao model o kome pričamo CW311, inspirisan eksperimentalnom serijom Mercedes-Benz-a. Zamišljen je kao teoretski nastavak originalnih automobila. Model je dobio ime po izvanrednom koeficijentu otpora od 0,311. Izazvao je popriličnu pometnju nakon svog debija u Frankfurtu, objavljen na naslovnim stranama vodećih automobilskih magazina u Evropi i Sjedinjenim Državama tokom sledeće godine. Superautomobil je dobio i svoj igrani film “Car-Napping”, snimljen u Kanu. CW311 je tako dobro prihvaćen da mu je Mercedes dozvolio da nosi njihove oznake i žigove, pod uslovom da automobil ostane ‘jednokratni’.
Eberhard Schulz, citiran u Classic Driver, prepričava svoje poreklo. “Bio sam Porsche-ov čovek kroz sve vreme. Ali Mercedes je uvek bio najveći. Doba kompresora, Silver Arrovs, posleratna Formula 1, 300 SL”. Ovo je inspirisalo Schulz-a sopstvenom idejom o superautomobilu. Moderan, ali ne i moderan, njegov sportski automobil trebalo bi da bude neobičan. “Moj dizajn je morao da pobedi sve uobičajene marke sportskih automobila u voznim performansama. Trebalo bi da liči na Mercedes, čak i ako na vozilu nije bilo zvezde. Da, morao je da izgleda kao Mercedes, iako nije iz Fabrike”.
“Tipično SL lice došlo je prirodno: velika Mercedesova zvezda sa prstenom, uokvirena bočnim oblogama s desne i leve strane na prednjoj masci”. I vrata galeba, naravno! “Sa zadnjestrane su bila velika svetla tadašnjeg SEL-a. Srce, motor od 600, maksimalna moguća snaga – skoro 400 konjskih snaga zahvaljujući ugađanju. U to vreme je ovo bilo dostupno samo u AMG-u”. CW311 je koristio gore pomenuti AMG Mercedes-Benz V8, postavljen uzdužno i povezan sa 5-stepenim ZF menjačem. Karoserija od fiberglasa automobila postavljena je na cevastu čeličnu šasiju, oko aluminijumske kade, i nezavisno oslanjanje sa disk kočnicama na sva četiri ugla. Vozni park imao je točkove od 15 inča sa Pirelli gumama širine 10 “i 13” napred i pozadi. Čitav paket bio je dobar za vožnju ispod 5 sekundi od 0-60 i maksimalnu brzinu od 200 km / h.
Dok je napravljen samo jedan CW311, dizajn je krenuo sa Schulzom kada je 1982. godine napustio B&B u okrutnom razdvajanju. Do ’83. Buchmannova kompanija je bankrotirala, a Schulz je pustio topless, roadster verziju automobila pod nazivom “Imperator”, pod svojim novoformirana kompanija Isdera. Ime je bilo skraćenica koja se označavala sa „Ingenieurburo fur Stiling, DEsign und RAcing“. Na kraju je Schulz takođe proizveo još primera originalnog B&B CW311, koji se sada naziva Imperator 108i. Sve su pokretali Mercedes Benz motori i pogonska oprema. Između Spidera i Imperatora napravljeno je 30 primera.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *